Jevanđelje po kasirki...
sunflower | 26 Februar, 2011 23:39Maxi diskont. Centar Beograda. Stojim u redu na kasi, ispred mene je čovek šesdesetih godina, u kaputu, štofanim pantlonama i starim zimskim cipelama. U njegovoj korpi nalaze se dva hleba, litar mleka i nešto što deluje kao salama zavijena u papir. Žena na kasi starija od mene, nekih četrdesetak godina. Odmerila je gospodina od glave do pete i sa kiselim osmehom na licu krenula je da vadi stvari iz njegove korpe i da kuca.
- - Molim vas gospođice, nemojte u istu kesu hleb i ove stvari, evo ja ću da stavim u posebne kese.
(prevrtanje očima, caktanje usnama i nepromenjeni kiseli osmeh)
- - Dajte mi, molim vas, još jednu kesu?
- - Šta bre hoćeš, imaš jednu, dosta ti je ,šta ti sad smeta što hleb ide sa svim zajedno??
- - Pa zamolio sam vas da ne ide zajedno…
- - Ma evo ti kesa…
(čovek stavlja obahleba u jednu a mleko i salamu u drugu)
- - Evo, ukupno 211 dinara. Samo sitno...
(čovek vadi svežanj novčanica sitnijih apoena i počinje da broji)
- - Jao, pa zar nemaš ništa krupnije? Jebote, sve izgužvano…
- - Gospođice, ja imam samo ovako a i rekli ste da bude sitno…
- - Ma ne ta ko sitno nego da mi ne daješ hiljadarku… Ma odakle tebi hiljadarka (čitavo lice prelazi iz kiselog osmeha uz ironičan smeh)
- - Evo, 210dinara, da li mogu da vam ostanem dužan dinar?
- - Kako sad nemaš dinar?
- - Sačekajte, možda u nekom džepu imam dinar (čovek kreće da pretura po džepovima).
- - Ja ne znam kako vi to hoćete da kupujete a nemate para, mislim jebote, svako po dinar tako mi ostane dužan i onda ja platim na kraju. Ajde bre deda idi, jebeš dinar, praviš mi red.
(čovek posramljeno uzima kese izlazi napolje)
(žena za kasom nastavlja da priča)
- - Eto dečko, vidi ti ovog odrpanca, jebote, pa taj zakine za dinar u toku dana njih 50 minimum, pa vidi ti koliko je mesečno, 1500 dinara samo na prevaru. Jao, sve bih ja njih u zatvor, oće da kupuju, nemaju para i šta, ja da ih izdržavam?? E pa nema, ako nemaš para, nema ni leba ni mleka pa da vidiš. Evo, ovo sve ti je 647 dinara.
(dajem novčanicu od500, od 100 i od 50 dinara)
- - Mislim, uvek me takvi likovi iznerviraju. E dečko, nemam tri dinara da ti vratim, ajde da ti ostanem dužna, nije problem, a? (skoro pa namig i kez od uha do uha)
Potpuno šokiran uzimam svoju kesu i izlazim iz radnje. Ispred radnje stoji čovek koji je pre mene bio na kasi, prilazi mi i pita me:
- - Gospodine, izvinite, da li biste imali samo jedan dinar da mi date, ostao sam dužan u radnji pa da vratim, znate?
Vadim dinar iz jakne i dajem čoveku, on mi se sa osmehom na licu iskreno zahvali i ponovo krene da uđe u prodavnicu, da plati ono što duguje. Ja ga zaustavim I kažem:
- - Evo izvolite još dva dinara pa zamolite devojku za kasom da vam vrati 5 dinara, meni je ostala dužna tri, slobodno je podsetite, ja sam bio odmah iza vas.
Čovek potpuno začuđen. Nije mu jasno. Ja se nasmejem, potapšem ga po ramenu i okrenem se. Odem da ne bih napravio fatalnu grešku i lišio života nekoga ko ne zaslužuje da živi.
Posted in
Priče .
Dodaj komentar: (2).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. didiland | 02/27,2011 at 07:39
Fenomenalno.Slika i prilika današnjice.Čast izuzecima,ali slika i prilika jedne kasirke.I na žalost slika i prilika nas koji ćutimo i dozvoljavamo da takva radi za kasom i ima platu.Takvi treba da crknu od gladi.
2. vilabezkrila | 02/27,2011 at 07:58
uh...nisam imala prilke da se nadjem oci u oci sa takvom vesticom...ali ne bih joj oprostila ni pola dinara...